četvrtak, 10. travnja 2008.

Putuju dvije djevojke autobusom iz Zagreba za Split...

- Mare moja, jesan li ti kazala za momka?
- Ma jel' Stipe?
- Jok, ma nisan ti ja već dugo sa Stipon...
- A s kin si sada?
- E to ti je duga priča, znaš zove se Frane, onaj što stoji u Varoši, ma znaš ga, oni visoki crni... ća ima i mlajeg brata i dvi starije sestre...
- A jel' mu mater ona ća je radila u Keruma na blagajni?
- Ma ne, to je Ante, on je bi pri Stipe...
- A ovaj Frane znaš...
- A ća znan?
- Pa bija mi je juče...
- A i on je u Zagrebu?
- A dašta...
- A onda bi ga tribala znat..
- Ma znaš bi mi je juče cili dan...
- A di ti je bi?
- A kako di, pa umene... i, ah...
- Što ah...
- Znaš prvo me zagrli,
- I...
- Pa me pojubi...
- Ah, i
- A da znaš, kako se lipo jubi...
- A da...
- A onda smo sili na kauč...
- I što ste radili...
- Pa me onda gladi po kosi...
- Jel, i...
- Pa me jubi po vratu...
- i,i,i...
- Pa me drža za ruku...
- ajme, bidan li je... i, i, i
- Onda me lipo poče skidat...
- A,a, a
- A onda me gladi po rukama...
- i, i, i
- A onda me gladi po nogama...
- a,
- E, a onda, onda, me jubi, a jesan ti rekla kako se divno jubi?
- Jesi, i
- I onda me jubi i u kosu, i u uho... i ...
Uto se začu muški glas iza njih dvije:

- Ajde reci već jednom jel' te jeba, evo san triba izić vanka u Kninu, da ti pi..u materinu.

Nema komentara: