Dragi Djed Mraz,

Mora da si iznenađen što ti pišem danas 26, prosinca, ali htio bih
razjasniti neke stvari koje su se desile od početka ovog mjeseca od
kada sam ti poslao pismo sa mojim željama za Božić. Pisao sam Ti da
želim bicikl, rolšuhe, Matchbox pistu s autićima i loptu. Potrgao sam
e od učenja cijele godine, nisam markirao ni minute i čak sam
dolazio ranije u školu kad je snijeg napadao jedan metar ispred moje
kuće. A da ti ne govorim o tome da sam bio najbolji učenik iz
matematike te sam osvojio prvenstvo Zagreba u natjecanju najboljih
matematičara svih osnovnih škola. Na cijelom kvartu nije se nitko
bolje ponašao od mene, ni moj stariji brat Perica, ni mama ni tata,
susjede da ne računam, a čak mi je i Marica prišla i rekla kako sam
se popravio. Išao sam na misu svake nedjelje u jedanaest sati, popa
samo što nije uhvatila kap svaki put kad me ugledao u crkvi. Čak sam
i bakama i dedama pomagao kad su prelazili preko ceste, pa sam dobio
značku kao najbolji Mali Prometnik, od Prve Policijske stanice, tu na
Trnju. A znaš kakvi su oni, kad te oni nagrade, onda fakat znaš da si
stvarno bio dobar.
Kak imaš muda ostaviti mi ispod bora jebeni YoYo, jebale te čarape sa
znakom Teletubiesa, i onaj građevinski set. Koji kurac si ti mislio,
debeli bradonjo, kaj misliš da sam se ja cijelu jebenu godinu mučio i
trudio za ništa, jebali te pokloni. Kaj je najvažnije, mene si tako
zajebao, a onom malom seronji iz kuće preko puta donio si toliko puno
igračaka da nemreš nutra ni uć koliko ih ima. Nemoj slučajno da te
vidim kako pokušavaš uči kroz dimnjak u moju kuću sljedeće godine.
Sjebat ću te kao mladog majmuna,ti debeloguzac jedan. A onog tvog
jelena gađati ću zračnicom i preplašiti ga tako jako, da ćeš morati
pješke do jebenog Sjevernog Pola, isto kao što sad i ja pješačim,
jer mi nisi donio bicikl. Jebi se Djede Mraze, sljedeće godine buš
videl kakav sam ja zajeban petač, ti debeli seronjo.

Tvoj,

Mali Ivica